IZVORNI SVJETSKI MONOTEIZAM

                                                                                               Roy L. Hales

Nevjernici su često prigovarali ekskluzivnosti judeo-kršćanskog nasljedstva, ali Pismo (Sveta Biblija) govori da je u prošlosti cijelo čovječanstvo poznavalo Boga.

Kad je Noa prinio žrtvu u knjizi Postanak 8:20-9:17, odmah nakon Velikog potopa, njegova cijela obitelj-preci cijelog poslije potopnog čovječanstva-su bili blagoslovljeni od strane Gospodina. Čovječanstvo se kasnije nastanilo u Šinearu, (kasnije Mezopotamija; Sumer) gdje su izgradili kulu babilonsku. Židovska tradicija tvrdi da je Bog poticao ljude da se rasprše i koloniziraju Zemlju ali oni to nisu; pa je Bog pobrkao njihove jezike i primorao ih da se rasprše.[1] Noini potomci su plovili i hodali-prelazili velike udaljenosti u nekoliko godina.

Stoga su drevni Egipat, Kina, Središnja Amerika i ostala područja postala nastanjena s njihovom tehnologijom, razvijenim drevnim jezikom i različitim kulturama i običajima.

I tijekom vremena…njihova izvorna monoteistička uvjerenja su iščezla iz njihovih misli.

Posljedično, generacije ljudskog roda su se množile nezainteresirano za njihovog Stvoritelja, kao što Novi zavjet u Rimljanima 1:21-24 to i opisuje:

''…jer kada su poznavali Boga, nisu ga proslavili kao Boga niti mu iskazali zahvalnost, nego su postali isprazni u svojim umovanjima i pomračilo se nerazumno srce njihovo. Tvrdeći da su mudri, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivoga Boga obličjem, slikom raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmizavaca. Zato ih je Bog predao nečistoći…''

Stvoritelj je izabrao jednu obitelj da očuva obred štovanja Njega. Ipak, kao što je to činila navedena obitelj, uskoro narod, tako su činili proroci izvornog monoteizma: Kad je Abraham bio u Kanaanu, sreo je Melkisedeka, svećenika Najuzvišenijeg Boga (Postanak 14:18-20). Starozavjetna knjiga o Brojevima od 22-24 poglavlja, opisuje kako je prorok Balaam, (iz Sirije ili Iraka[1]), bio zatražen da proklinje potomke Abrahama, upravo pred pohod na Kanaan. Proučavanje brojnih svjetskih tradicija potvrđuje navedenu ideju Svetog Pisma da je u početku čovječanstvo slijedilo Boga i zatim ga odbacilo[2].

…Vodeće drevne pismene civilizacije Sumera, Egipta, Indije, Kine i Meksika, ukazuju na to da su nekoć bile monoteističke. Neki primitivni ljudi Afrike, Sjeverne Amerike, i Japana su prihvatili ideju o jednom Stvoritelju Bogu, ali zbog praktičnih razloga su kasnije napustili štovanje istog…  

Postoje brojni dokazi o napuštanju izvornog općeg monoteizma i prihvaćanja poganstva. Vodeće drevne pismene civilizacije Sumera, Egipta, Indije, Kine i Meksika, ukazuju na to da su nekoć bile monoteističke. Neki primitivni ljudi Afrike, Sjeverne Amerike i Japana su prihvatili ideju o jednom Stvoritelju Bogu, ali zbog praktičnih razloga su kasnije napustili štovanje istog, štujući duhove. Putovanje iz monoteizma u štovanje duhova u slučaju Sumera, Egipta, Indije i Meksika je dovelo do štovanja mnogih Bogova.

Monoteizam u Sumeru. Egipat i Indija

Dokazi za izvorni monoteizam u Sumeru, Egiptu i Indiji su dugo znani. Arheolozi su otkrili da što dalje sežu u prošlost Sumera, to se više otkriva bog neba An: mnogi za njega vjeruju da je jednoć bio jedini bog Sumerana. Dokazi za štovanje 'jednog Boga' u Egiptu su snažni i u isto vrijeme zbunjujući. Postoji mnoštvo himni u egipatskoj književnosti, kao što je ova:

Jedan, stvoritelj svih stvari, Duh, skriveni Duh, stvoritelj svih Duhova. Postojao je u početku, kad ništa nije postojalo. Ono što je stvoreno, on je načinio nakon što je on postao…. Nitko ne zna kako ga pronaći; Njegovo ime je misterija i ono je skriveno. Njegova imena su bezbrojna. On je istina, On živi na istini, On je kralj istine. On je život, kroz njega čovjek živi; On daje čovjeku život, On udahnjuje život u njegove nosnice… On sam je postojanje; On se ne povećava ni smanjuje. On je načinio svemir, svijet, ono što je bilo, što jest, i ono što će biti…. On čuje one koji Ga zazivlju, nagrađuje svoje sluge, one koji ga priznaju nagrađuje, On štiti svoje sljedbenike. [3]   

Suočavajući se s očitom činjenicom o brojnosti egipatskih bogova, brojni stručnjaci su osporavali tvrdnju da su svi ti bogovi mogli biti različite varijante jedinog Boga ili su to bile različite varijante božanstava koje su se nadmetale da su upravo oni taj Jedan.[4] Iz biblijskog gledišta, misao o jedinstvenosti je vjerojatno trajala do vremena njihova odvajanja od štovanja Jednog Stvoritelja.

Monoteističko nasljeđe Indije je jasno otkriveno u njihovim najstarijim spisima: Rig Veda.

U početku, bio je Gospodin, samo Gospodin svega, to jest, onaj koji je načinio Zemlju i oblikovao nebo, koji daje život, koji daje snagu, njegovi bogovi rivali poštuju JEDINOG BOGA.[5] 

Kineski monoteizam

Kinezi su u početku štovali božanstvo imenom Shang Ti (Šhagdi), što znači ''Svesilni Gospodin'' ili ''Gospodin sa visina''.[6] Načinio je sve stvari, sve kazne i nagrade su najzad sezale do Njega. [7] Istraživanje tradicija tih dana kad je isti bio štovan, otkriva mješavinu štovanja duhova i spoznaje Boga, slično onome što nalazimo u biblijskim kraljevstvima Jude i Izraela. Priča o jednom čovjeku, caru Cheng Tang-u (cca. 1760 g. pr. Kr.) iznosi nešto gotovo jednako biblijskim pričama. Cheng Tang je živio u zlim danima posljednjeg cara Hsia.

Cheng Tang je bio u velikim nevoljama zbog stalnih zlih nedjela cara Hsia ali nije htio pokušati ispravljati stvari bez izravne naredbe iz Neba. Tada je začuo glas u snu: ''Napadni. Ja ću ti dati svu snagu što ti je potrebna; jer sam zaprimio ovlaštenje iz Neba.''[8]

Cheng Tang je tada uništio dinastiju Hsia i sam sebe proglasio carem. Njegova savjest nije u potpunosti bila čista, nekoliko godina se propitkivao da li je djelovao pravedno. Konačno, nekoliko sušnih razdoblja je zahvatilo zemlju i Cheng Tang se obukao kao da se želi žrtvovati zazivajući Boga: ''Nemoj uništavati moj narod zbog mojih grijeha!''[9] Tog trenutka je počela padati kiša. Chent Tang je možda slijedio Boga, barem na način kako ga je on razumio, ali taj primjer je jedinstven u drevnim kineskim kronikama. Naredne generacije su posljedično davale sve više pažnje na temeljne Božje zakone ali su u isto vrijeme zaboravljale na Njegovu osobnost.  

Konfucije (511-479 g. pr. Kr.) je napomenuo da neovisno o tome postoji li Bog ili ne, štovanje Njega je dobro za ljude. To je bilo vrijeme u koje je osobni naziv Shang Ti (Kralj Neba) bio napušten zbog štovanja neosobnog entiteta Tien (Nebo).[10]

Monoteizam u ranom Meksiku

Rani stanovnici Meksika su možda imali jednog Stvoritelja Boga. (Razni 'stručnjaci' raspravljaju o tome da li su On i njegova žena različiti entiteti ili različiti pogledi na isto biće) Jedna legenda govori kako je On načinio vrt ili grad-vječnog ljeta i tekućih voda. Bog je postavio prekrasno stablo u središte tog vrta i naredio manjim bozima da se ga ne dotiču. Ta niža božanstva su postala neposlušna i poderala te nasilno potrgala to stablo u njihovoj fanatičnosti da ga unakaze. Zato je Bog izbacio te 'bogove' iz vrta i zadao im različite zadatke. Prvi ljudski par je također živio u vrtu i također su bili izbačeni iz vrta, zajedno s manjim 'božanstvima'.[11]

Stvoritelj Bog i mnogi dusi

Prijelaz iz monoteističkog društva u ono koje štuje duhove je opisan od strane mnogih primitivnih ljudi koji još uvijek postoje. Bjeloputi Ainu iz Japana, na primjer, vjeruje u jednog Stvoritelja Boga ali vjeruje da je On predaleko da bi mu stalo do čovjeka: stoga Ainu komunicira s duhovima.[12] Mnoga Sjevernoamerička plemena vjeruju da je Stvoritelj ovlastio duhove kao posrednike između čovjeka i Boga.[13]  

Pleme Algonkin iz istočne Kanade je otišlo toliko daleko da tvrde da je sam Bog, osobno rekao indijancima da traže duhove.

Zastranjenje od Boga je možda najbolje izraženo od strane zapadno afričkog plemena koji na ovaj način opisuje Stvoritelja Boga u njihovoj kulturi:

Da, stvorio nas je; ali nakon što nas je stvorio, napustio nas je, ne mari za nas; daleko je od nas. Zašto da mi marimo za Njega? Niti nam pomaže, niti na ranjava. Dusi su oni koji nas mogu ranjavati, njih se bojimo, i njih štujemo. Za njih marimo.[14]  

Biblijsko kršćanstvo uči da je Isus Krist snažniji od zlih duhova. On sam je naša snaga u vremenima nevolje. Moramo vapiti Njemu, moliti za oprost grijeha, prihvatiti Njegovu smrt na križu, djelo koje je učinio za nas, i vjerovati da je On pobijedio samu smrt (Evanđelje- 1 Korinćanima 15:1-4) Stvoritelj Bog želi da mu se vratimo! Kršćanstvo NIJE neka daleka-strana religija-ona je potpuna, osobna vjera obnove! –Ona nas vodi natrag u štovanje Jednog pravog Boga, STVORITELJA SVIH LJUDI I SVIH NARODA.

Nastanak panteizma

Mala je razlika između štovanja mnogih duhova i mnogih bogova. Izgleda da su Kanaanci bili na pola puta u tom procesu štujući svojeg nadmoćnog boga Ela zajedno s brojnim manjim božanstvima. Egipat, Sumer, Indija, su postale zemlje mnogih bogova. U Meksiku ima bezbroj bogova, i nađeni su u bezbrojnim oblicima, jednako kao i u mnogim drugim kulturama. Kinezi njeguju misao o jednom nebu, ali njihov stvarni duhovni život je ogrezao u spiritizam i okultizam.

Zaključak

SVI LJUDI NA ZEMLJI SU JEDNOĆ POZNAVALI JEDNOG ISTINSKOG BOGA, ALI SU GA PRESTALI ŠTOVATI U SVOJIM SRCIMA, I NISU VIŠE TEŽILI DA MU SE POKORAVAJU. Sve što je ostalo od njihovih izvornih uvjerenja su legende o starinama. Istinsko štovanje Boga je doputovalo u suvremeno doba kroz potomke Abrahama. Pa ipak, makar je Bog očuvao štovanje Njega kroz jednu obitelj, uskoro narod (Hebreje; drevni Izrael), On nije zaboravio na ostatak ljudske populacije. Kao što je Gospodin rekao Abrahamu, ''…i bit će u tvome sjemenu  blagoslovljeni svi narodi zemlje; jer si se pokorio mome glasu'' (Postanak 22:18. Dvije tisuće godina kasnije, sam Bog (Isus Krist) je hodao Zemljom u ljudskom obličju. Jedno od njegovih posljednjih zapovijedi svojim učenicima se tiče potomaka onih koji su odlutali od Njega prije mnogo generacija. ''I reče im: Idite u sav svijet i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju.'' (Marko 61:15)