Studenti u znanstvenim učionicama ili oni koji prate mainstream televizijske programe su često suočeni s iritantnim evolucionističkim tvrdnjama koje izgledaju da se suprotstavljaju zdravom razumu. Jednostavnim pitanjem: ''kako znaš da je to istina?'' možemo otkriti pravu istinu i time zaobići opasnost vjerovanja u laž.

Jedna takva evolucionistička tvrdnja koja kruži oko nas još od Darwinovih ideja je da su kitovi nastali od nekih četveronožnih kopnenih sisavaca. Darwin je smatrao da je životinja nalik medvjedu evoluirala u kitove, ali današnji evolucionisti se s time ne slažu. Neki misle da su neki papkari (poput goveda) ili životinje nalik vukovima-koji su mesojedi, zapravo preci kitova. Drugi pak inzistiraju da DNA dokazi ukazuju da su preci kitova nalik vodenkonju. Još nedavno su evolucionisti tvrdili da je životinja nalik jelenu, veličine rakuna evoluirala u kita.   :=)

Unatoč njihovim nemogućnostima da otkriju koji kopneni sisavac je evoluirao u kita, evolucionisti ustraju u tvrdnji da su otkriveni fosili koji dokumentiraju tu tvrdnju, čineći je tako glavnim argumentom u učenju-širenju evolucije. Istina je da postoje sličnosti između svih sisavaca, i da je nekoliko fosila bilo pronađeno u sloju koji je bio datiran u mjerodavnu starost (prema evoluciji),  koja izgleda da je u skladu s takvom pričom o transformaciji, da li je ta priča vjerodostojna i da li postoji dovoljno fosilnog dokaza? Koji bi bio odgovor evolucionista na pitanje: ''Kako znaš da je to istina?''

Predak kita koji se često spominje je Pakicetus-četveronožna kopnena životinja nalik vuku ( slika 1.) U stvarnosti, originalni fosil se sastoji samo od lubanje, dok su godinama kasnije nadodane neke djelomične kosti. Pa ipak, umjetnici su nacrtali stvorenje kako pliva i lovi ribu. Da li je to uvjerljiv dokaz pra-kita?

Sljedeći fosil koji je navodno dionik prijelaznih oblika je Ambulocetus natans-plivajući sisavac. I opet, samo djelomični ostaci su bili pronađeni, uništeni i polomljeni. Ono što je obnovljeno je ukazivalo da je ta životinja bila snažan plivač, koji se kretao vodom poput morža. Kao i neki drugi sisavci, provodio je vrijeme i na kopnu i u moru, ali to ga ne čini prijelaznim oblikom.

I konačno, evo Basilosaura, koji je zmijoliko stvorenje dugačko 20 metara. Njegove fosile su u početku smatrali da pripadaju zmiji ne kitu. Male noge od 15 centimetara koje su bile otkrivene u blizini jednog od fosila su bile razglašene kao dokaz da je to bio kit s nogama. Poveznica nogu od 15 centimetara s tijelom dugačkim 20 metara je vrlo slabašna a čak da je i točna, navedene noge bi bile u potpunosti neprikladne za hodanje. Mnogi evolucionisti su zaključili isto, ako su one zaista postojale da ih je životinja koristila za usmjeravanje ili ravnotežu kod parenja.

Kit ima mnogo naizgled dizajniranih osobina koje su sadržajno različite od bilo koje kopnene ili kopneno/morske životinje, tako da tvrdnja u kojoj četveronožac evoluira u kita pada u vodu. Ne samo da su specijalni organi i osobine koje se pripisuju samo njemu pre-svojstvene da bi bile dio prilagodbe od u potpunosti drugačijeg stvorenja, predloženi fosilni prijelazi nisu dostatni da tvore takvu tvrdnju. 

Postavljanjem škakljivih pitanja će često otkriti slabost u evolucionističkim tvrdnjama. Učitelji cijene dobra pitanja od strane studenata ako se postavljaju u stavu poštovanja prema nadređenome. One mogu pomoći učitelju (kao i drugim učenicima) na prepoznaju očitu slabost u evolucionističkom ''dokazu'' i pomoći im da razmotre i drugu stranu: da je Bog stvorio sva stvorenja-uključujući i spektakularne kitove, upravo na način na koji knjiga Postanka objašnjava.