Danas mnogi ljudi više ne vjeruju u Boga. Mnogi učitelj i
znanstvenici tvrde da je naša zemlja sa svim onim što na njoj živi nastala sama
od sebe. To međutim nije tako. Nama izgleda kao da živa bića sama od sebe
rastu. No, svako od njih ipak dolazi iz sjemena jednog svojeg pretka. A ako
pomnije promotrimo izgled i ponašanje, upoznat ćemo svašta što je samo jedan
Izumitelj mogao iznaći. Ovo možemo objasniti već na primjeru najobičnijeg
kokošjeg jajeta! Ako se upoznamo s njegovom unutrašnjom strukturom, obzirom na
njegovu pravu svrhu koju ima ispuniti u prirodi, možemo u njemu vidjeti pravo
malo čudo Božje prirode. Međutim, tko je izumitelj ove male čudesne naprave?
-Kokoš? Ona doduše poslije svakog odlaganja jaja znade vrlo
značajno zakokodakati, no svi smo ipak uvjereni da ona ni o njegovom nastanku u
svojem trbuhu nije imala čak nikakva pojma. Pa, kome onda jaje može konačno
zahvaliti za svoj nastanak? Pijetlu? Slučaju? Ili nekom nezamislivo dugom
razvojnom procesu? –Ne! Kokošje jaje je kao i sva ostala ptičja jaja jedan
izvanredno svrhovit proizvod našeg svemogućeg Stvoritelja. U to se možemo i sami
uvjeriti kad pobliže upoznamo njegovu vanjsku i unutarnju strukturu. Ponajprije
susrećemo bijelu i tvrdu vanjsku ljusku. Ona se uglavnom sastoji od vapna a ima
zadaću da očuva na okupu dragocjeni sadržaj i štiti ga. A da taj sadržaj ne bi
odmah čim krhka ljuska malo napukne iscurio, iznutra je sve skupa još jednom
obavijeno tankom bijelom savitljivom kožicom.
Poznato je da se kokošje jaje sastoji još od: prozirnog
želatinastog bjelanjka i kuglastog žutog žumanjka. No, najvažnija je ipak ona
neprimjetna mala mrljica gore na samom žumanjku. To je u stvari zametak budućeg
pileta koje ima nastati, pa se zbog toga i naziva: režanj zametka. Lako se
nazire na slici. Kad razbijemo jaje tada u njegovoj nutrini vidimo nešto što
izgleda kao zgusnuta mutna bjelančevina, a to su tzv. 'pupčane vrpce' žumanjka,
čiji se položaj na skici može točno prepoznati. One imaju zadatak neprestano
držati žumanjak u središtu bjelanjka, kako bi bio vrlo okretljiv. Pri tome je
težište žumanjka tako uravnoteženo da se režanj pilećeg zametka uvijek okreće na
gore. A to je jako važno jer da bi zametak za vrijeme leženja od vremena do
vremena došao u dodir sa svježim bjelanjkom, kokoš instiktivno prevrće jaja
ispod sebe. I tako zametak uvijek ostaje u istom položaju, tj.što je moguće
bliže toploj, nasađenoj kvočki. Međutim, ako skicu još bolje promotrimo, primijetit
ćemo još nešto: naime, unutrašnja elastična opna s tupe strane jajeta ne
naliježe sasvim uz njegovu vanjsku ljusku. Ljuska i opna na tome mjestu
oblikuju jedan mali međuprostor ispunjen zrakom. To je zračna komora koja
sadrži prvu porciju zraka za disanje, prije nego se pile izleže. A kako onda,
već gotovo pile izlazi iz ove tvrde ljuske?
Pronicljivi Stvoritelj mu je u tu svrhu u koljevku stavio
čak i 'otvarač za konzerve'. Dao je da svakom piletu na vrhu kljuna izraste
mala, zubasta i poput stakla tvrda kvržica. Ona se još zove i jajčani zub. On
ima jednu jedincatu ulogu a to je da pile njime može iznutra načeti i zarezati
ljusku jajeta. Zbog toga ovaj zubić ubrzo nakon izlegnuća sam od sebe otpada.
Od izvanredne važnosti je i sam vanjski izgled ptičjeg jajeta koje u kom
slučaju nije moglo nastati pukim slučajem. Ljuska jajeta mora biti ne samo
stabilna, nego prikladna da je pile s lakoćom može s unutrašnje strane razbiti. Kugla bi bila najstabilniji geometrijski oblik. Prema kugli se moglo
jedino težiti. Ali zbog čega? –Zbog čega su ptičja jaja dugoljastog oblika?
To će otkriti već sam pogled na skicu. Žumanjak, a s njime i
režanj zametka može se samo onda održati u stanju ravnoteže, ako se prilikom
vrtnje jaje neprestano okreće oko svoje osi, tj.okomito naspram transverzale
žumanjkove 'pupčane vrpce'.
Međutim, ptičja jaja nemaju samo duguljast izgled, nego su
najčešće s jedne strane nešto vretenastija nego li s druge. Nema li i to nekakvo
značenje? Nevjerojatno ali ni to nije bez jednog osobitog značenja! Ravnomjerno
izduljeno jaje bi se prilikom vrtnje sasvim propisno okretalo oko žumanjkovih
vrpci. No, na ravnoj podlozi ono bi se pravocrtno otkotrljalo naprijed. Time bi
ptica koja sjedi na gnijezdu mogla doći u nepriliku i nemogućnost da svoja jaja
zadrži u gnijezdu. U ovome joj jednostrana zašiljenost jajeta izlazi u susret.
Kako? –Jaje se samo na ovaj način može vrtjeti u krugu! Ovo možemo i sami isprobati,
ako pokušamo bilo koje jaje pravocrtno zakotrljati.
Zaista sva su jaja prava mala čuda! Zar je razumno tvrditi
da je nešto ovako divno i svrsishodno moglo nastati samo od sebe?! Iz ovih nekoliko
općih informacija o jajetu možemo svakoga tko vjeruje u nasumičnu slučajnost
upozoriti na svu navedenu višestruko promišljenu svrsishodnost u građi jajeta
te upitati: da li je slučajnost koju je koristila evolucija doista tako
domišljata i svrsishodna?
Izvor: Iz ljubavi i zahvalnosti prema Stvoritelju
|