Udruga Postanak - Članci
Tuesday
12.06.2016
11:10 AM
Video
...
...
...
Block title
Block title

...

Članci

 

 
Kokoš ili jaje
 
Ljudi cesto postavljaju pitanje: "Što je starije: Kokoš ili jaje?” Na ovo pitanje može se tocno odgovoriti. Pitanje koje se takoder cesto postavlja je: "Kako je nastao prvi život na Zemlji?” Da bismo na ovo i slicna pitanja odgovorili, trebamo samo logicno razmišljati i promatrati što se oko nas dogada.
Svuda u prirodi možemo vidjeti da živa bica nastaju od živih bica. Pored toga, Louis Pasteur je eksperimentalno dokazao da "živo nastaje samo od živog”. Na osnovu toga, ispada da lako možemo odgovoriti na pitanje porijekla života. Medutim, ljudi bi danas, dali tri razlicita odgovora na pitanje: "Kako je nastao život na Zemlji?” Ti odgovori su:
1. život je u pocetku nastao od živog Bica
2. život je u pocetku nastao od nežive materije
3. Ne znam
Analizirajmo ukratko ova tri odgovora. Odgovor broj dva, da je život nastao od neživog danas je najprihvaceniji medu znanstvenicima. Medutim, odmah se primjecuje da je on u potpunoj suprotnosti sa prirodnim zakonima. Iako svuda oko nas živa bica nastaju od živih bica, a i Pasteurov zakon govori o tome, "znanstvenici” tvrde suprotno. Logicnije je tvrditi da je neki veliki grad poput Zagreba nastao sam od sebe, nego da je jednostanicni organizam nastao od nežive materije, jer je najprimitivniji živi sustav neusporedivo mnogo složeniji od bilo kog neživog sustava. Dakle, ako smo ozbiljni i rukovodimo se sa prirodnim zakonima, odgovor broj dva jednostavno moramo odbaciti.
Odgovor broj tri, koji kaže "Ne znam”, takoder je neprihvatljiv, jer postoje prirodni zakone i znamo kako nastaju živa bica. Naravno, netko može reci da mi znamo kako nastaju živa bica danas jer to promatramo, ali da je pitanje nastanka prvog života na Zemlji nešto drugo, jer mi to nismo promatrali. Analogno tome, mi ne bismo mogli odgovoriti na pitanje: "Kako je nastala Keopsova piramida?”, jer to nitko od nas nije promatrao. To ?to mi nismo gledali nastanak Keopsove piramide ne znaci da je ona mogla nastati sama od sebe. Nije potrebno promatranje gradnje Keopsove piramide da bi znali da je ona nastala stvaralackim cinom inteligentnog bica.
Slicno je i sa nastankom života na Zemlji. Nije potrebno da promatramo nastanak prvog života na Zemlji da bi zakljuciti da je prvo živo bice na Zemlji nastalo stvaralackim cinom živog Bica. Na to nas navode prirodni zakoni. Ako se držimo prirodnih zakona i logickog razmišljanja ne postoji alternativni odgovor. Dakle, jedini moguci logican i razuman odgovor na pitanje: "Kako je nastao prvi život na Zemlji?”, bio bi: "od živog Bica”.
Odgovor na pitanje: "Što je starije: kokoš ili jaje?”, sam se namece. Kada budemo govorili o prijelaznim oblicima, vidjeti cemo da je Stvoritelj stvorio život "po svojim vrstama”, i da su prije nastale kokoši i druge ptice, a onda su one pocele nesti jaja.
Osim pitanja: "Kako je nastao prvi život na planeti Zemlji?”, važno je i pitanje "Kako je nastao svatko od nas?” Ako bismo pitali slucajnog prolaznika: "Kako ste vi nastali?”, on bi nam vjerojatno odgovorio: "Mene su stvorili moji roditelji.” Medutim, ako bismo analizirali sam proces nastanka covjeka, vidjeli bismo da bi jedan takav odgovor bio netocan.
Covjek danas nastaje u trenutku kada spermatozoid oplodi jajnu stanicu. Medutim, sam proces oplodnje vrlo je interesantan. Jajnoj stanici se najprije približava mnoštvo spermatozoida koji izlucuju enzim da bi došlo do nagrizanja opne jajne stanice. Kada se opna nagrize stvara se put za prolaz spermatozoida. Tada samo jedan od njih, kao da je daljinski dirigiran vrši oplodnju, dok svi ostali miruju. To ne može biti slucajan proces, jer bi u tom slucaju svi spermatozoidi "jurnuli”, a oplodnju bi izvršio onaj tko se probije. To ovdje nije slucaj.
Dakle, Stvoritelj je davatelj života. On nas može stvoriti i bez roditelja, kao što je stvorio prve ljude u pocetku, a može i preko roditelja. U prvom slucaju to je stvaranje, a u drugom radanje.
 
 
Komete
 
Mi promatramo komete u našem Suncevom sustavu kako po elipticnim putanjama kruže oko Sunca. Možemo uociti da pri svakom prolasku oko Sunca komete gube dio svoje mase (obzirom da su vecim dijelom od leda). Mjerenjem mase kometa i iznosa koji se gubi tijekom vremena, možemo zakljuciti da mnoge komete (narocito one koje cešce prolaze oko Sunca) nisu stare, jer je potrebno kratko vrijeme (par tisuca godina) da ih utjecaj Sunca potpuno dezintegrira. To je, na primjer, slucaj sa Helijevom kometom, koja bi se dezintegrirala sa oko 10 tisuca godina. Zastupnici koncepta mlade Zemlje tvrde da ovo ukazuje na mlad Suncev sustav. Ako je Suncev sustav star više milijuna godina, komete sa kratkim periodom obilaska oko Sunca (kao što je Helijev) ne bi trebale postojati. Ali, kako komete još postoje, Suncev sustav mora biti mlad. Ali, pristalice teorije da je Suncev sustav vrlo star, ostaju pri svojim uvjerenjima unatoc dokazima u vezi kometa. Oni priznaju da su sadašnje komete mlade, ali su uvjereni da je Suncev sustav star. Oni pretpostavljaju da postoji skladište kometa izvan Suncevog sustava, koje je toliko udaljeno da se ne može vidjeti teleskopom, niti mjeriti nekim preciznim uredajem. Oni su nazvali ovaj zamišljeni oblak kometa "Oortov oblak”, prema autoru koji ga je prvi predložio. Oort je tvrdio da meduzvjezdani procesi ponekad pokrecu dijelove materijala iz tog inace stabilnog oblaka, izbacujuci ih blizu Sunceve orbite, i opskrbljujuci tako nas Suncev sustav kometama. Da promotrimo još jednom. Pretpostavka: Suncev sustav star. Promatranje: komete postoje veoma kratko vrijeme. Zakljucak: mlade komete kontinuirano pristižu iz dalekog i nevidljivog izvora. Kada zastupnici mladog Suncevog sustava spomenu pitanje starosti kometa, zastupnici starog Suncevog sustava odgovaraju: "O, mi smo to riješili. Komete se popunjavaju iz Oortovog oblaka.”
Tako je ono što mi vidimo postalo sekundarno u odnosu na pretpostavke.

Komete u svemiru: iz izvora: 'Starost zemlje' dr. Kenta Hovinda

Kometi lete po svemiru, i konstantno se smanjuju jer dijelovi se stalno gube u njihovu gorucem repu. Ne može to vjecno trajati, nego s vremenom nestaje. Zato vecina astronoma tvrde da kometi ne mogu trajati više od 10000 godina(Mysteries of solar system; Oxford, 1994). Pitanje: Zašto još uvijek imamo komete? Rekao sam na jednom seminaru da su kometi indikator da solarni sistem nije stariji od 10000 godina i jedan ateist je otišao doma i izradio cijelu web stranicu protiv mene, Antihovind web site! Sada ima preko 1000, skoro 2000 web stranica. Ponosan sam na sebe. Moj sin odgovara na kritike, imamo i radio program na koji ljudi zovu i postavljaju pitanja. Možete posjetiti i Internet, stranicu www.drdino.com .
Jedan izrugivac je na netu rekao da je Danski astronom (Jan Oor) 50-ih godina prošlog stoljeca predložio teoriju o postojanju velike okruglaste «školjke» kometa koja postoji u dalekim granicama našeg solarnog sustava. Dakle, novi stalno dolaze i mijenjaju stare koji izgaraju. Tu okruglu «školjku» kometa nazivaju Oortovim oblakom (From Matson s web site «ansver» to my young earth arguments) koji je udaljen 50000 AJ(astronomska jedinica). Naime, jedna astonomska jedinica jednaka je udaljenosti Zemlje od Sunca. To je 1 AJ. Teško je vidjeti Plutona bez dobrog teleskopa. A Pluton je udaljen samo 39 AJ. Jedino je sigurno da necete vidjeti kometa na udaljenosti od 50000AJ. Nitko nikad nije vidio Oortov oblak. Ni Oort nije nikad vidio Oortov oblak. Sve se bazira na matematickoj pogrešci; nema tog oblaka(«The non-existence of the Oort Cometery shell.»Astrophysics and space science, Vol. 31,prosinac 1974, pp. 385-401). Cak je i Carl Sagan rekao da mnogi znanstveni casopisi svake godine pišu o Oortovim oblakom, njegovim sadržajem, nastanku , evoluciji. Ali ne postoji ni djelic dokaza kojim bi mogli promatrati i dokazati njegovo postojanje (Comet 1997 p. 148). I taj izrugivac mi je rekao da ako želim putem kometa dokazati starost svemira, neka najprije dokažem da Oortov oblak i ostali izvori ne postoje! -Cekaj malo… Kako dokazati nepostojanje necega? To što on radi rade isto i liberali, i mi nažalost cesto padamo. Pokazat cu vam kako je lako to uciniti.
Da vam ja recem: Lubenica je plava iznutra tako dugo dok je ne pocneš rezati! Dokaži da sam u krivu! To se naziva promjenom neugodnog dokaza!
 
No, mi znamo da imamo komete. Znamo da ne traju duže od 10000 godina, znamo da Biblija kaže da je Zemlja stara 6000 godina, i ja nemam s kometima problema! Ali zato ih on Ima. Biblija nam kaže da nebesa slavu Božju kazuju. (Psalam 19:1)
 
 
Ovo nisu suhe kosti

Znanstvene rasprave cesto mogu biti suhoparne, ispunjene nepoznatim frazama i pojedinostima koje prosjecnom citatelju(gledatelju) stvaraju probleme s pracenjem iste. Ali posljednjih 5 godina su šokantna otkriæa zauzela pozornicu u žestokoj raspravi koju mogu pratiti èak i djeca. Meke, nefosilizirane krvne žile i crvene krvne stanice su bile pronaðene u fosilima dinosaura! Kako može meko tkivo preživjeti nakon što je bilo zakopano u kamenu?
2005, ekipa znanstvenika voðena paleontologom Mary-om Schweitzerom je izdala clanak u kojem su opisali neobiènu kost femura (kost gornjeg dijela noge), Tiranosaur Rexa. Dok je vanjska kost bila u potpunosti fosilizirana, unutarnja podrucja su na neki nacin bila zašticena od fosilnih tekucina. Unutar dinosaurova femura su bile netaknute krvne žile i crvene krvne stanice. Jednom osloboðena od kosti, krvna žila se mogla rastezati-èak i postaviti natrag na mjesto!
Novine su prouzrokovale oluju medijske i znanstvene pažnje. U casopisu: Evolucionisti su vjerovali da je fosil Tiranosaurus rexa star 68 milijuna godina. Kako su te biološke strukture mogle preživjeti nedotaknute?
Kratko nakon toga, Schweitzer i njegove kolege su napisali više clanaka (naslova) u casopisima. Jedan od njih je opisivao nedotaknute proteine iz femura Tiranosaurus rexa. Problem: laboratorijski testovi i teoretska istraživanja su pokazala da se proteini slièni navedenim , viðenim u fosilu Tiranosaurus rexa, raspadaju prebrzo-èak u idealnim laboratorijskim uvjetima-da bi mogli preživjeti više od nekoliko tisuæa godina.

2008.godine, clanak paleontologa Thomasa Kaya i njegovih kolega izaziva Schweizterova originalna otkriæa u samoj jezgri. Navedeni istraživaci su otkrili slicne mekane strukture u cijeloj paleti drugih fosilnih životinja ukljucujuci nekoliko iz istog geološkog sloja iz kojeg potjece i Tiranosaurus rex (The Hell Creek Formation). Umjesto krvnih žila i stanica kralježnice, taj èlanak je dokumentirao da su sve strukture stvorene od strane bakterije neko vrijeme nakon pocetka fosilizacije.
Na primjer, ''rastezljive'' krvne žile u njihovim uzorcima su zapravo cvrste folije, lucene od strane bakterije. Te folije su izgledale kao krvne žile jer je bakterija ispunjavala rupe na mjestima gdje su prije bile krvne žile ostavljajuæi iza sebe lažne ''krvne žile''. Kayova ekipa je takoðer otkrila unutar tih bakterijskih ''žila'' okrugle kristale pirita (luðakova zlata). Oni su zakljucili da je Schweitzerova ekipa morala zamijeniti navedene kristale za crvene krvne stanice (koje su okrugle u reptila, ptica, ali su plosnate u sisavaca). Takoðer su otkrili slicne vrste organskih kemikalija kao i Schweitzerova ekipa, ali od materije koja je bila nacinjena od bakterije. Kayev èlanak je izgledao da se protivi veæini dokaza Schweitzerove ekipe.
Ali rane 2009-te je Schweitzer s njegovim kolegama napao opet s novim clankom. Sad je dinosaur pacjeg kljuna iz Judith River Formacije (ispod Hell Creeka, koji procjenjuju na starost od 80 milijuna godina)opisan s mnoštvom struktura mekog tkiva. Nadalje, analize ovog fosila su bile raðene od strane brojnih neovisnih laboratorija. Nekoliko specificnih proteina kralježnice (colagen, elastin i hemoglobin) su bili otkriveni, kao i nedvosmisleni osteociti (stanice koje formiraju kost a koje se mogu vidjeti samo u životinjama kralježnjacima).
Zadnji clanak Schweitzerove ekipe jasno odgovara na sve izazove postavljene od strane Kayove 'hipoteze' porijekla bakterije. U oba Schweitzerova izvještaja tvrdnja dinosaurova meka tkiva je stvarna.
Ali to još uvijek ostavlja vece pitanje: Kako mekano tkivo može preživjeti milijune godina? Ni jedan eksperimentalni rezultat ne podržava dugo-periodsko preživljavanje tkiva kao što to zadnji clanak Schweitzerova tima i priznaje. I iskreno, ni jedan znanstvenik koji nije ''kreacionist mlade zemlje'', ne ocekuje meko tkivo da bude otkriveno u dinosaurima. Možda su sama ocekivanja rukotvorine našeg obrazovanja (koja su èesta u školama u kojima dominira uèenje evolucije).Ponekad su evolucijske pretpostavke u mjestima s kojima nismo upoznati.
Ipak, otkrica postaju smislena ako su kosti pokopane prije samo nekoliko tisuæa godina kroz Opci potop u vrijeme Noe. Jedna stvar je sigurna: više kreacionista æe gledati unutar kostiju da vide koja su blaga sakrivena u njima.

Nitko nije ocekivao da meko tkivo bude pronaðeno u fosilima dinosaura, ali navedena otkrica dobivaju smisao ako su kosti pokopane prije samo nekoliko tisuæa godina kroz Opæi potop u vrijeme Noe.


Answers, VOL.5 No.1 Jan-Mar. 2010. Pg 43-45.


M.H.Schweitzer, et. Al., ''Soft Tissue Vessels and Cellular Preservation in Tyrannosaurus rex'', Science 307:1952-1955
M.H.Schweitzer, et al., ''Analyses of Soft Tissue from Tyrannosaurus rex Suggest the Presence of Protein,'' Science 316:277-280
C. Nielsen-Marsh, ''Biomolecules in Fossil Remains: A Multidisciplinary Approach to Endurance'', The Biochemist, June 2002, pp.12-14
T.G.Kaye, et al., ''Dinosaurian Soft Tissues Interpreted as Bacterial Biofilms,'' PLoS One 3 (7): e2808
M.H.Schweitzer, et al., ''Biomolecular Characterization and Protein Sequences oft he Campanian Hadrosaur B. canadesis,'' Science 234:626-631
Materijali otkriveni od strane Kayovog tima izgledaju da su bakterijske naravi, porijeklom ne kralježnjaka. I tako sad imamo dokaz oba dinosaura i bakterijskih proizvoda, ali u razlièitim fosilima.

 
 
Udaljavnje Mjeseca od Zemlje

Mjeseceva orbita se širi i Mjesec se udaljava od Zemlje. To je razlog zašto dolazi do plime i skupljanja energije te ugaonog momenta. Precizni rezultat pokazuje da se Mjesec udaljava oko cetiri centimetra godišnje.

Što kaže Kent Hovind o tome problemu?
"Mjesec se krece oko Zemlje i odlazi dalje od nje. Ostavlja nas godišnje za par centimetara. Svaki dan je sve dalje. A to znaci da je nekad bio bliže Zemlji. A ako približite Mjesec Zemlji, dolazimo do problema jer je Mjesec uzrok morskim mijenama. Ako je Mjesec bliže, mijene su jace. Postoji zakon nazivom "The inverse Square law". Ako dovučete Mjesec na 1/3 sadašnje udaljenosti od Zemlje, sila privlacenja izmedu dviju planeta bit ce 9 puta jaca. Ako u to ukljucite matematiku, vidjet cete da bi prije 1.4 milijarde godina Mjesec gotovo dodirivao Zemlju. Taj dokaz govori o starosti Zemlje i Mjeseca od max. 1.2 milijarde godina."
 
Mjerenja
Ovo ogledalo koje su na površini Mjeseca postavili astronauti Apolla 11 je jedini dio Apollo misija koji još uvijek šalje podatke na Zemlju. Mjerenje vremena koje treba laserskom snopu da dode od Zemlje do tog ogledala i natrag omogucuje mjerenje udaljenosti Zemlja-Mjesec.
Ta su mjerenja toliko precizna (pogreška je svega nekoliko centimetara) da se koriste za ispitivanje teorije relativnosti i djelovanja gravitacije na gravitacijsku energiju kako je spomenuto u odgovoru na jedno pitanje citatelja. Ona nam otkrivaju i da se Mjesec neprestano udaljava od Zemlje brzinom od 3.8 cm godišnje. Ona takoder omogucuju odredivanje ukupne mase sustava Zemlja-Mjesec s preciznošcu vecom od milijuntninke postotka.

Preuzeto iz: http://eskola.hfd.hr/fizika_svemira/udaljenosti/u-mjesec.html

Zaključak:
Prema svim dokazima o udaljavanju Mjeseca od Zemlje, možemo vidjeti da se Mjesec od Zemlje udaljava oko 38mm kroz godinu dana. Što to znaci?

Prihvacena teorija govori o starosti Zemlje od 4.6 milijardi godina. No s obzirom na to da nas Mjesec ostavlja, odlazi od nas, mnogi znanstvenici su došli do izracuna da je prema toj tvrdnji Zemlja mogla biti stara maximum 1.4 milijarde godina. Sve što bi se dešavalo prije tog vremena bilo bi pogubno za našu planetu. Jason Lisle, Ph.D. je vršio ozbiljna istraživanja u vezi s udaljavanjem Mjeseca kao i s posljedicama istog. Dio svojih predavanja iznosi u serijama rasprava: "The Great Debate", http://www.answersingenesis.org/media/video/ondemand/great-debate/great-debate, video br.7.

Planeta Zemlja kao i njezin satelit Mjesec izgledaju vrlo mladoliko. Biblija nam govori da Mjesec nije stariji od 7000 godina. Stvoren je zajedno s Suncem i zvijezdama cetvrtog dana Božjeg stvaranja. Gledajuci svemir s milijardama galaksija koje sadržavaju milijarde zvijezda zajedno s psalmistom možemo kliknuti: "Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih." Psalam 19:1